Tusto sunce zastalo je kod telefonskih stupova. Boja skliske površine što priječi penjanje po vratima školskog dvorišta i po stupovima javne rasvjete poprimala je sumporastu nijansu. U Willesdenu ljudi hodaju golih nogu, ulice su sve više nalik na europske, nitko ne želi jesti unutra. Ona se drži hlada. Crvenokosa je. Na radiju kažu: ja sam jedina autorica rječnika koji me definira. Dobra rečenica – zapiši je na stražnju stranicu časopisa. U mreži za ležanje, u vrtu prizemnog stana. Ograđena sa svih strana.
Četiri vrta dalje, u naselju, mrka djevojka na trećem katu urla nešto na anglosaksonskom, nikom određenom. Julijin balkon, strši u nedogled. Nije tako. Uopće nije tako. Nemoj sad opet počinjati. U ruci cigareta. Mesnata je, crvena kao rak.
Ja sam jedina
Ja sam jedina autorica
Kemijska ne ostavlja trag na stranici časopisa. Negdje je pročitala da te sjajne stranice izazivaju rak. Svakom je jasno da ovo nije normalna vrućina. Sparušeno cvijeće, bit će trpke sitne jabuke. Ptice pjevaju krivu pjesmu na krivim stablima prerano za ovo doba godine. Zaboga, nemoj opet počinjati! Podigni pogled: djevojčin izgorjeli trbuh naslanja se na ogradu. Michel zna reći: nije sve za svakoga. Takvo što ne govori se u ovom stoljeću. Okrutno mišljenje – ona se ne slaže s tim. U braku se ljudi ne slažu u svemu. Žuto sunce visoko na nebu. Plavi križ na bijelom štapu, jasan, konačan. Što da se radi? Michel je na poslu. Još je na poslu.
Ja sam
jedina
Pepeo pada dolje u vrt, za njim opušak pa kutija. Glasnija je od ptica, vlakova i prometa. Jedini znak da nije skrenula: sićušna naprava zataknuta u njezino uho. Rekla sam mu da se ne može tako slobodno ponašati sa mnom. Gdje je moja socijalna naknada? A ona mi blebeće neke gluposti u lice. Jebeš tu slobodu.
Ja sam jedina. Jedina. Jedina
Otvori šaku i pušta da se kemijska otkotrlja. Ponaša se slobodno. Nema se što drugo čuti osim te proklete djevojke. Kad zatvoriš oči, onda se barem može nešto drugo vidjeti. Smolaste crne mrlje. Površinom vode jure sitni crni insekti, cik-cak-cik-cak. Cik. Cak. Crvena rijeka? Rastopljeno jezero u paklu? Mreža za ležanje se nakrivi. Novine padaju na tlo. Svjetska zbivanja, nekretnine, film i glazba, sve to leži u travi. A tako i sport i kratak opis umrlih.